|
|||
Opis: Ovi' dana se intezivno "krpidu putovi" po selu - šta ćete, spremamo se "poLaganao zaNašu sevosku" Slavu - Svetog Iliju, 2-og Avgusta...
Naš Đukičin Milan - Fiškal ( za one koji nisu odavno u Miloševo - sin učiteljice Marije i Dančike, trgovca u "bivšu farbaru"... ), već "odavna" živi u "Zrenjanin", a "zapošljen" je u VojvodinaPut. "DiGođ" se po Vojvodini "radidu" novi "putovi" il' stari "presvlačidu sas" novim "slojom" asfalta - ti je i on. Kako se tad' obično "polagano" i naizmenično propušćadu vozila "u jedan smer", Fiškal uvek "gledi" dal' ko slučajno prolazi iz Miloševa, a i obrnuto, mi Miloševčani "gledimo" dal' je on tu. Rastom je nizak, al' je "sav nabijen i u mišićima", tako da je lako prepoznatljiv...
"Jedared" sam tako jedini "prolazijo sas aftom" pored tog njinog "finišera", koji "udara" nov' sloj asfalta i "gledim", no Milana nema. Stanem ja i "priUpitam" jednog od majstora:Jal'.., jel' tu naš Milan Fiškal ? Ko ? Milan Fiškal..., od Đukičini..., iz Miloševa..., Novog Miloševa..., mali ovako rastom, al' nabijen... Majstor se "odjedared kav setijo", pa mi prstom pokaza na ovu spravu:
Aaaa..., na BOMAG-a misliš - nije danas tu...
Pitam ga..., a što tako, a on mi "objastni":Vidiš li ti kak'a je ovo mala sprava, al' je "strava jaka", pa kad' počne da sabija zemlju, nema je ravne - "kav i Vašom" Milanu!!!
 ... |
|
 |
 |
 |
 |
| Ova Slika dana, al': |  |
|
|
